Ravnomjeran tjelesni razvoj
Rukomet je sportska igra koja osigurava svestran tjelesni razvoj jer podjednako utječe na sve velike mišićne skupine. Kineziološka raznovrsnost i veliki broj različitih kretnih struktura zahtjeva podjednak angažman svih dijelova tijela što osigurava ravnomjeran razvoj svih mišića tijela, kako ruku i nogu, tako i trupa. Stoga je s gledišta biološkog rasta i razvoja rukomet upravo idealan sport za mlađe dobne skupine jer ne zapostavlja niti jednu topološku regiju tijela, a isto tako dominantno ne unapređuje ni jednu mišićnu skupinu na uštrb ostalih. Raznim kretanjima i skokovima razvija se muskulatura nogu, a izbačajima i raznim obrambenim kontaktnim djelovanjima mišići ruku, ramenog pojasa i trupa.
Podjednak razvoj svih motoričkih sposobnosti
Također rukomet je sportska igra čiji kineziološki profil zahtjeva široku lepezu različitih motoričkih sposobnosti. Nema ni jedne motoričke značajke koja je irelevantna za rukomet i na koju rukomet kao kineziološka aktivnost ne vrši pozitivan utjecaj. Stalno kretanje, ograničeni prostor, iznenadne situacije, ometanje protivnika, nedostatak vremena zahtjevaju brzinu, snagu, koordinaciju i agilnost, ali isto tako i fleksibilnost, preciznost ili ravnotežu. Brzina je dominantna odrednica kretanja sa i bez lopte, agilnost je važna zbog učestalog uspostavljanja, zaustavljanja i promjene smjera kretanja, koordinacija zbog manipulacije loptom u kretanju, snaga kod odraza, izbačaja i duela s protivnikom, fleksibilnost i preciznost kod udarca, a ravnoteža kod provedbe varki. Rukomet stoga proizvodi raznovrsne motoričke podražaje i u velikoj mjeri unapređuje cjelokupni motorički potencijal.
Svestran razvoj funkcionalnih sposobnosti
Raznovrsnost cikličkih i acikličkih kretnih sadržaja, specifični ritam utakmice, trajanje aktivnosti i veličina igrališta zahtjevaju od igrača različite vidove funkcionalnih sposobnosti. Jedan se dio aktivnosti na utakmkici manjeg i umjerenog intenziteta odvija u aerobnim uvjetima, ali isto tako dugotrajne visokointenzivne aktivnosti (poput učestalih protunapada i spriječavanja protunapada) odvijaju se u anaerobnim laktatnim uvjetima glikolitičke razgradnje. Najveći se dio rukometne aktivnosti ipak odvija u alaktatnim anerobnim uvjetima kreatin-fosfatne reakcije jer u ovoj igri prevladavaju kratkotrajne visokointenzivne aktivnosti u trajanju od nekoliko sekundi. Stoga rukometna igra potiče i kod djece razvija široku paletu fonkcionalnih sposobnosti.
Angažiranje mentalnog potencijala
Ni mentalne aktivnosti nisu zanemarene u rukometu. Angažman umnog potencijala posebno je naglašen u fazi intenzivnog motoričkog učenja, savladavanja pravila igre, te u taktičkoj pripremi. Savladavanje taktičkih zamisli, raznih akcija i kombinacija zahtjeva maksimalnu koncentraciju i potpuni umni angažman. Kod brojnih taktičkih vježbi nerijetko treba detaljno upamtiti shemu i redosljed kretanja lopte i igrača. Uz to situacijske vježbe, a naročito brojne situacije na utakmici u kojima dolazi do sučelljavanja većeg broja igrača zahtjeva pojačani kognitivni angažman naročito u vidu anticipacije, prostorno-vremenskog snalaženja, brzine percepcije, odlučivanja i izbora optimalnog motoričkog rješenja.
Utjecaj na razvoj pozitivnih emocija i psihološku stabilnost
Rukometna igra u znatnoj mjeri potiče pozitivne emocije i pospješuje psihološku stabilnost. Naglašena suradnja među igračima, stalno situacijsko sučeljavanje i brojni tjelesni kontakti pozitivno pridonose smanjenju anksioznosti kod djece. Dinamicizam i stalno kretanje ublažuju i kanaliziraju pretjeranu inpulzivnost i agresivnost, suradnja igrača usmjerena ka zajedničkom cilju potiče ekstravertiranost i smanjuje psihotične vidove ponašanja. Visoko zahtjevne i emocionalno napete situacije kojima rukometna igra obiluje, posebno u završnici utakmice kada su naglašene rezultatske tenzije i pritisci iz okoline, pospješuju psihološku stabilnost, emocionalnu uravnoteženost i sposobnost rasuđivanja u uvjetima stresa. U svakom je slučaju nije dvojbeno da rukometna igra polučuje cijelovit pozitivan utjecaj na konativni prostor djece.
Sociološka adaptacija
U rukometnoj su igri akteri usmjereni na zajedništvo i međusobnu suradnju, a to podrazumijeva i odgovarajuću socijalnu odgovornost prema sportskoj grupi. Svaka se greška odražava na cijelu ekipu, ali isto tako svaka se pojedinačna greška može kompenzirati pojačaninim angažmanom ostatka ekipe. Stoga se djeca u rukometu navikavaju na međusobnu ispomoć, brže se socijaliziraju, društvenija su te lakše prihvaćaju pravila i zajednički cilj. Isto tako u okviru zajedničkih djelovanja postoji prostor i potreba za samostalnim kreativnim doprinosom svakog pojedinca ukoliko je on usmjeren ka zajedničkom cilju. Takvi se pojedinačni pokušaji s odobravanjem prihvaćaju za razliku od sebičnih samoinicijativnih djelovanja pojedinih igrača isključivo usmjerenih ka samoisticanju.