Promatrajući jednu od najprihvatljivijih pedagoških teorija o razvoju ličnosti, < teorija samoaktiviteta >, koja kaže da razvoj pojedinca ovisi o naslijeđenim dispozicijama , o njegovoj samoaktivnosti, ali i o okolini u kojoj se razvija, dolazimo do zaključka da je uloga trenera izuzetno velika u formiranju ličnosti mladih sportaša. Stoga je od esencijalne važnosti da sa djecom mlađe i srednje školske dobi, koja čine populaciju škole rukometa, rade stručno educirani kadrovi, koji posjeduju psihološka i pedagoška znanja, te primjenjuju odgovarajuće metode s obzirom na dobne specifičnosti i razvojne značajke mladih rukometaša. Potrebno je podrobnije opisati lik i uloge trenera u radu sa mladim rukometašima. Od trenera se traži da bude pažljiv, srdačan, strpljiv, susretljiv, da vjeruje u zajednički uspjeh i rad, da bude mladom rukometašu pri ruci , u svim, pa i u tzv. kriznim situacijama ili, te da zrači radnom energijom i optimizmom. Trener mora pojedovati sve karakteristike dobrog učitelja tj. mora biti dobar komunikator, stručnjak i odgajatelj.